Uhvatim ono što nije izrečeno — pogled, sjenu, tišinu između riječi.
Moje ime je Martina Dandić i stvaram fotografije koje mirišu na prošlost, a pričaju o sadašnjosti.

Dobrodošli u moj svijet gdje svako svjetlo, svaki osmijeh i svaki šapat imaju svoju priču.

Ovdje vrijeme usporava, a emocije traju zauvijek.

Tko sam ja?

Medicinska sestra - srcem za ljude, fotografkinja -  dušom za trenutke. Kad nisam u uniformi i ne brinem o ljudima, lutam s fotoaparatom u ruci.

Fotografiram iz ljubavi- prema pričama, emocijama i svjetlu koje se provlači tamo gdje ga najmanje očekuješ.

Vjerujem da je ljepota života u njegovoj nesavršenosti – i zato ne tražim savršen kadar, nego stvarni osjećaj. Mislim da prave priče nastaju iz spontanih trenutaka, baš kao i one u životu.

Volim trenutke koje nitko ne primijeti. One iskrene poglede, razbarušene kose, smijeh kad ti izleti kroz nos. Moj stil je vintage s dozom kaosa — baš kao i ja.

 

Kad ne fotografiram, vjerojatno sam : prosula kavu po sebi ili se divila zraci sunca kao da sam je prvi put vidjela.

Fotografija je moj bijeg, moj način da uhvatim ljepotu u svakodnevici, tišinu između riječi i svjetlo koje se stidljivo provlači kroz prozor.

Moj stil je jednostavan, prirodan i pomalo vintage, baš kao stare uspomene koje uvijek vrijedi čuvati.